Prosvjed u Vukovaru za buđenje institucija uspavanih koalicijama s četnicima

Prosvjed u Vukovaru najavljen za 13. listopada ima moju punu podršku. Godinama upozoravam na sporost institucija i nevoljkost da se bave zločinima koje su počinili zlotvori koji danas slobodno šeću Vukovarom među svojim žrtvama, a neki od njih uredno rade za hrvatske državne institucije i od svojih žrtava, njihovih obitelji i drugih Hrvata koje su napadali dobivaju plaću. Ta je ludost, vjerujte, moguća samo u Hrvatskoj!

Svima nama Vukovar zauzima posebno mjesto u srcu jer je simbol hrvatskog mučeništva. Zato nam, kako god pojedini mediji i političari predstavljali ovaj prosvjed, mora biti stalo da uspije i da državne institucije konačno nešto poduzmu. Žalosno je da je prosvjed potreban da bi institucije radile svoj posao i zaštitile Vukovarce od novih trauma s kojima se suočava svatko tko po gradu susreće nikad kažnjene krvnike i silovatelje. Najavljeno je okupljanje doista potrebno jer se u protivnom opet ništa neće riješiti.

Vukovarci trebaju našu podršku, ali u središtu zbivanja moraju biti oni, a ne mi ostali. Svi oni koji misle ići na prosvjed ne bi li tako prikupili koji politički bod, bolje da ne idu. Vukovarcima ne trebaju stranačke zastave ni zapaljive izjave, nego solidarnost na jedan dostojanstven način. Osim državnih i ratnih zastava vukovarskih branitelja, na prosvjedu ima mjesta samo transparentima koji u prvi plan stavljaju stradale, nestale i nekažnjene zločince.

Brojke su neumoljive i treba ih isticati. Neka i strani mediji koji će izvještavati o prosvjedu vide o kolikoj je traumi i nepravdi riječ. Toliko je mrtvih i nestalih u istočnoj Slavoniji za koje nitko nikad nije odgovarao da se čovjek zgrozi. Te su porazne brojke najbolji pokazatelj nerada naših institucija i plodova vlasti s nelustriranim SDSS-om.

Kao zastupnica u Saboru i Europskom parlamentu čula sam jako puno potresnih svjedočenja o nekažnjenim zločinima i počiniteljima koji uživaju sve blagodati slobode. Više sam se puta angažirala oko toga, posljednji put u slučaju Spasoja Petkovića Štuke koji je likvidirao hrvatskog branitelja Jean-Michel Nicoliera na Ovčari. Baš zato što sam čula toliko mučnih i teških priča hrvatskih žrtava i članova njihovih obitelji, želim da se ovo pitanje za svagda zatvori uz dobar pravosudni epilog.

Ali nemojte se zavaravati, puno je onih kojima je stalo da zločinci ostanu nekažnjeni i da žrtve nikad ne dobiju zadovoljštinu. Jer jednom kad se sazna prava istina, znat će se i s kime su sve u krevet lijegali hrvatski političari kako bi sebi osigurali fotelju. Zato me uopće ne čudi to što su odjednom u prvi plan izletjeli razni likovi koji najavljuju neka svoja okupljanja u Vukovaru prije i za vrijeme ovog prosvjeda.

Oni ne žele dobro Vukovaru i Vukovarcima, nego samo sebi. Drage Hrvatice i Hrvati Grada heroja, ne dozvolite nikome da vam privatizira i kompromitira ovaj važni prosvjed! Budite dostojanstveni kakvi ste uvijek bili, tražite pravdu i zadovoljštinu koja vam pripada, a onima koji u Vukovar dođu drugim poslom dajte do znanja da nisu dobrodošli.

Nisu prijetnja Vatreni i Thompson, nego oni koji im podmeću

Hrvatska je viceprvak svijeta u nogometu, a puno stranih medija našu reprezentaciju naziva ‘narodskim prvakom’. To pokazuje koliko je ljubitelja nogometa u Vatrenima prepoznalo viteštvo kakvo se u sportu danas rijetko viđa jer se sve vrti oko novca.

Naši nogometaši nisu samo heroji običnih ljudi iz cijelog svijeta, nego prije svega heroji hrvatskog naroda. I to nitko ne može osporiti ni pokvariti, ma koliko se neki trudili. A jako se trude.

Prvo su pustili lažno pismo izbornika Dalića kako bi njega i njegov uspjeh ispolitizirali, onda su isto pokušali učiniti zabranom nastupa Thompsonu, a sad šire lažne vijesti o tome što će Vatreni učiniti sa svojim prihodom od ovog prvenstva. Ali sve je to uzalud.

Dalić, Vatreni i Thompson nisu prijetnja hrvatskom narodu, prijetnja su bili i ostali oni koji im sad podmeću jer ne mogu podnijeti hrvatsko zajedništvo i uspjeh. Narod će i dalje voljeti pjesme koje slave domovinu, branitelje i Boga jer većina ljudi u Hrvatskoj svakodnevno živi te vrijednosti. Na dočeku je bilo i jako puno mladih koji su zdušno pjevali te pjesme. Vrijeme radi za Hrvatsku.

Dok Thompson nije osuđen za stavove koje mu stavljaju na teret, treba kao nevin čovjek moći slobodno nastupati po svojoj Hrvatskoj. Za to smo se, uključujući njega, i borili u Domovinskom ratu – za slobodu svakog čovjeka, a ne da slobodni budu samo oni koji su crvenima po volji.

Hrvatska mora braniti svoju granicu na moru!

Arbitražna odluka o granici sa Slovenijom za Hrvatsku ne postoji. Jednoglasnom odlukom Sabora povukli smo se iz arbitražnog postupka i za nas ta odluka može samo biti prijedlog za neke buduće pregovore. Kao bilo koji drugi prijedlog neke stručne skupine.

Akcije slovenske policije u onome što su do rješenja graničnog spora hrvatske vode protuzakonite su i naša policija, a po potrebi i vojska, na to trebaju reagirati. Ovdje se ne radi o nekoj zajedničkoj akciji organa reda dviju država, nego o očitom kršenju suvereniteta Republike Hrvatske.

Kako ne bi došlo do daljnjih frustracija i, ne daj Bože, eskalacije nasilja među građanima, hrvatske vlasti moraju konačno početi braniti našu granicu u Savudrijskoj vali. Svima nam treba biti žao što su se naši susjedi odlučili na ovaj jednostrani i pomalo sirovi potez, ali nitko ih na to nije silio. Izabrali su na silu rješavati spor pa se sa silom moraju i suočiti.

Umjesto da tješe naše ribare kako neće morati plaćati slovenske kazne, nadležni moraju onemogućiti Slovence u tome da bilo kome pišu kazne u hrvatskim vodama. Ministre Božinoviću, budite odlučni i pokažite da hrvatska policija neće nikome dozvoliti da na silu prisvaja teritorij RH!

Ministre Medved, budite mudri i smireni! Braniteljima koji najavljuju akcije zahvalite na želji da se još jednom žrtvuju za domovinu, ali ih i uvjerite da Hrvatska, kao svaka ozbiljna država, ima državne službe i institucije koje su dorasle zadatku i koje su jedine pozvane rješavati ovakve situacije.

Hrvatska može i mora bolje

Na prosvjedu “Hrvatska može bolje” na Trgu bana Jelačića okupilo se prema procjeni policije oko 40 tisuća ljudi. U ostatku Hrvatske ljudi su se također okupljali kako bi pokazali koliko je obrazovanje važno da bismo se izvukli iz gliba. Slažem se s njima. Hrvatska ne samo da može bolje, Hrvatska mora bolje!

Nije ovaj prosvjed vezan samo uz kurikulsku reformu, to je svima jasno. Konačno su se revoltirani ljudi okupili u velikom broju i otvoreno pokazali svoje nezadovoljstvo vladom koja ništa ne radi. Šteta što se nismo masovno okupljali i ranije, kad su vlade radile, ali loše i štetno po naše društvo i državu. No, bolje i sad nego nikad.

Glavnu poruku prosvjeda o tome da se politika ne smije petljati u obrazovanje apsolutno podržavam! Sva se rasprava o reformi kurikula treba voditi unutar akademske zajednice, među stručnjacima i nastavnicima koji imaju različita iskustva, mišljenja i svjetonazor, a politika mora zajamčiti da će završni proizvod stručne rasprave biti proveden bez odgađanja i da će se za to osigurati sredstva.

Sustav treba reformirati tako da u njegovom središtu budu djeca zbog čije dobrobiti on i postoji. On mora biti prilagođen njihovim potrebama, željama njihovih roditelja, potrebama nastavnika koji su danas strašno obezvrijeđeni i kompatibilan s modernim vremenima. Političari u cijeloj priči mogu nastupati samo iz pozicije roditelja, ne i onih koji o svemu odlučuju i čijoj se volji narod mora povinuti. Oni su tu zbog naroda, a ne obrnuto!

Nadam se da će brojni nedostatci kurikula o kojima govori struka biti ispravljeni i da će se postići konsenzus koji nam toliko treba. To je ključno za uspjeh ove reforme! No, i to će predstavljati tek prvi korak. S obzirom na to u kakvom je stanju naše školstvo, nama i najbolji kurikul ne jamči bolje obrazovanje jer je pitanje kako će biti proveden. Dobar primjer za to je i famozni bolonjski proces na fakultetima. Bez infrastrukture, promjene u glavama ljudi i novca to će teško ići.

Baš zato moramo skupiti glave i pokazati volju da zajedno mijenjamo Hrvatsku na bolje jer u njoj živimo svi, različitih mišljenja i svjetonazora, i u njoj mora biti mjesta za svu našu djecu. Gdje god odu trbuhom za kruhom, drže se zajedno jer ih spajaju isti jezik, iste navike i ista ljubav prema rodnom kraju. Zašto ih ne bismo i ovdje spojili da u Hrvatskoj rade na dobrobit svoje obitelji, lokalne zajednice i hrvatskog naroda?!

Sramotan odnos vlasti prema državi

Birali ste me na mjesto zastupnice u Europskom parlamentu i svoj posao pokušavam obavljati maksimalno savjesno i profesionalno. Puno putujem, aktivna sam u nekoliko parlamentarnih odbora, lobiram, sastajem se s biračima i predstavnicima raznih udruga i industrija. No, unatoč obvezama, uvijek sam uspijevala pohvatati što se događa u Hrvatskoj. Moram priznati da mi to sve teže ide jer se situacija u domaćoj politici mijenja iz sata u sat.

Takva luđačka atmosfera ne može iznjedriti ništa dobroga. U njoj je nemoguće raditi čak i dobronamjernim i sposobnim ljudima poput premijera Oreškovića ili bilo kojem ministru koji želi savjesno obavljati posao za koji je plaćen. Oni u ovoj priči ispadaju kao uplakana i preplašena djeca koja čekaju da se roditelji prestanu svađati i tući. Ima među njima marljivih ljudi koji su zaslužili priliku pa bi bilo u redu da im njihove stranke, ako već nisu podrška, barem ne budu teret.

A lideri političkih stranaka koje sudjeluju u vlasti morat će brzo odlučiti žele li i dalje surađivati i konačno nešto konkretno raditi ili se razići. Ova nadmudrivanja u javnosti na dnevnoj bazi nigdje ne vode i samo troše vrijeme. Ne njihovo, nego naše! Troše vrijeme ljudima koji čekaju da se konačno pokrene ekonomija kako bi se zaposlili i kako im djeca ne bi odlazila, troše vrijeme bolesnima koji čekaju da se podigne razina zdravstvene njege, troše vrijeme umirovljenicima koji su cijeli život radili, a u mirovini imaju jedva za preživjeti. Jedini kojima ne troše vrijeme su njihovi stranački kadrovi kojima ovaj režim savršeno odgovara. Plaća uredno sjeda na račun, a ništa se ne radi.

Ovako više ne ide! Saborska većina koja malo postoji, malo ne, potpuno je paralizirana i ne može donositi zakone kojima bi se ispravile nebuloze prošle vlade. Zastupnike se preko medija poziva da dođu na posao, najavljuje se discipliniranje, a sljedeći je korak valjda podmićivanje kako bi se skupio kvorum. Takav je odnos prema državi sramotan i građani Hrvatske ga nisu zaslužili! Najmanje su ga zaslužili naši branitelji kojima se svi odreda zahvaljuju, a u isto vrijeme uništavaju ono što su oni stvorili.

Oprezno s privatizacijom

Najavljena privatizacija državnih poduzeća, od kojih neka spadaju među tzv. strateška, izazvala je veliku buru u javnosti. Naši ljudi nemaju pozitivan stav prema privatizaciji jer ih iskustvo uči da se ona u Hrvatskoj radi u mutnim okolnostima.

Baš zato bi novi val privatizacije morao biti osmišljen i proveden strateški, a ne preko noći! Objavljena je lista poduzeća za koja se traži procjena pred privatizaciju, a na njoj su i neka koja se po zakonu ne smiju privatizirati. Nitko iz vlasti dosad nije najavio promjenu zakona, ni prije ni nakon izbora, pa ne čudi što su ljudi zbunjeni i preplašeni. Sve opet nalikuje na dobro nam poznatu muljažu.

Zove se privatne konzultante da češljaju neke državne tvrtke koje raspolažu osobnim podatcima skoro svih građana Hrvatske, a Državna je revizija sposobna odraditi taj isti posao bez da se pritom ugrozi nacionalnu sigurnost. Zašto vlast nema povjerenja u Državnu reviziju? Možda zato što još uvijek u nju nisu stigli instalirati “svoje”?

Svi ovi propusti jamče da od novog vala privatizacije neće na kraju biti ništa, a to nije dobro jer  Hrvatska mora napraviti ekonomski zaokret misli li jednog dana prosperirati. Ne moramo mi ništa izmišljati, dovoljno je pogledati najuspješnije zemlje na svijetu. Pouka koju možemo izvući iz njihovog, ali i iz vlastitog primjera, je da je država dokazano loš gospodar i trebala bi raspolagati samo nekolicinom doista strateških poduzeća.

Nije zadaća države da smješta turiste po kampovima i hotelima ili proizvodi juhe iz vrećice i gumene čizme. Država treba ulagati u infrastrukturu, a privatnici neka pružaju krajnju uslugu i međusobno se natječu na tržištu. Druga važna zadaća države je uspostava vladavine prava kako bi ta tržišna utakmica bila poštena.

A kod nas je sve naopako! Željeznička infrastruktura nam je na razini Srednjeg vijeka, potpuno smo zapustili luke, a brzina interneta u Hrvatskoj među najnižima je u Europi. Na temelju čega se nadamo privući ulagače?! O previsokim porezima i pravnoj nestabilnosti ne treba ni pričati.

Država konačno mora odrediti koja su poduzeća doista strateška i u njih ulagati, a balasta se riješiti. Ne sutra i bez ikakvog plana, nego uz kvalitetnu strategiju i nacionalni konsenzus. Preporučljivo je da si damo malo vremena i pripremimo državna poduzeća za prodaju na burzi. To je jedini pošten i transparentan način i samo tako možemo izbjeći repove kakvi su se javljali u prošlosti.

 

Bit će vremena za (konstruktivnu) kritiku

Izbori su završili prije gotovo tri mjeseca. Tri mjeseca je Hrvatska u političkom vakuumu i čeka da oni koji su dobili povjerenje naroda zasuču rukave. Vlada je nakon dosta peripetija konačno formirana i na njoj je sad da krene rješavati nagomilane probleme.

A zna se odakle svi naši problemi počinju – od gospodarstva koje je na koljenima. Partizani i ustaše neće narodu donijeti kruha, nego samo igara. A ozbiljni i odgovorni političari ne mažu oči svome narodu, nego rade u njegovom interesu. Zato mislim da naši političari moraju ustaše i partizane maknuti sa svog dnevnog reda i prepustiti ih povjesničarima, koji bi onda trebali konačno doći do nekog konsenzusa i objektivnih zaključaka o objema stranama u Drugom svjetskom ratu na području Hrvatske.

Što će onda raditi političari? Pa svaki ministar ima svoj resor i u njemu treba rješavati probleme u skladu sa svojim ovlastima i povjerenjem koje su mu ukazali saborski zastupnici koje je narod birao.

Kad konačno krenu raditi, a krajnje je vrijeme za to, onda će hrvatska javnost moći donijeti neke zaključke o njihovu radu pa ih sukladno tome i kritizirati. Ovo čemu svjedočimo posljednjih dana izgleda kao unaprijed pripremljena lomača iz koje suklja gusti dim od kojeg naš narod sve teže vidi svijetlu budućnost.

Ne bi nam škodilo malo pozitivnog i konstruktivnog pristupa. Hrvatska to zaslužuje!