Prosvjed u Vukovaru za buđenje institucija uspavanih koalicijama s četnicima

Prosvjed u Vukovaru najavljen za 13. listopada ima moju punu podršku. Godinama upozoravam na sporost institucija i nevoljkost da se bave zločinima koje su počinili zlotvori koji danas slobodno šeću Vukovarom među svojim žrtvama, a neki od njih uredno rade za hrvatske državne institucije i od svojih žrtava, njihovih obitelji i drugih Hrvata koje su napadali dobivaju plaću. Ta je ludost, vjerujte, moguća samo u Hrvatskoj!

Svima nama Vukovar zauzima posebno mjesto u srcu jer je simbol hrvatskog mučeništva. Zato nam, kako god pojedini mediji i političari predstavljali ovaj prosvjed, mora biti stalo da uspije i da državne institucije konačno nešto poduzmu. Žalosno je da je prosvjed potreban da bi institucije radile svoj posao i zaštitile Vukovarce od novih trauma s kojima se suočava svatko tko po gradu susreće nikad kažnjene krvnike i silovatelje. Najavljeno je okupljanje doista potrebno jer se u protivnom opet ništa neće riješiti.

Vukovarci trebaju našu podršku, ali u središtu zbivanja moraju biti oni, a ne mi ostali. Svi oni koji misle ići na prosvjed ne bi li tako prikupili koji politički bod, bolje da ne idu. Vukovarcima ne trebaju stranačke zastave ni zapaljive izjave, nego solidarnost na jedan dostojanstven način. Osim državnih i ratnih zastava vukovarskih branitelja, na prosvjedu ima mjesta samo transparentima koji u prvi plan stavljaju stradale, nestale i nekažnjene zločince.

Brojke su neumoljive i treba ih isticati. Neka i strani mediji koji će izvještavati o prosvjedu vide o kolikoj je traumi i nepravdi riječ. Toliko je mrtvih i nestalih u istočnoj Slavoniji za koje nitko nikad nije odgovarao da se čovjek zgrozi. Te su porazne brojke najbolji pokazatelj nerada naših institucija i plodova vlasti s nelustriranim SDSS-om.

Kao zastupnica u Saboru i Europskom parlamentu čula sam jako puno potresnih svjedočenja o nekažnjenim zločinima i počiniteljima koji uživaju sve blagodati slobode. Više sam se puta angažirala oko toga, posljednji put u slučaju Spasoja Petkovića Štuke koji je likvidirao hrvatskog branitelja Jean-Michel Nicoliera na Ovčari. Baš zato što sam čula toliko mučnih i teških priča hrvatskih žrtava i članova njihovih obitelji, želim da se ovo pitanje za svagda zatvori uz dobar pravosudni epilog.

Ali nemojte se zavaravati, puno je onih kojima je stalo da zločinci ostanu nekažnjeni i da žrtve nikad ne dobiju zadovoljštinu. Jer jednom kad se sazna prava istina, znat će se i s kime su sve u krevet lijegali hrvatski političari kako bi sebi osigurali fotelju. Zato me uopće ne čudi to što su odjednom u prvi plan izletjeli razni likovi koji najavljuju neka svoja okupljanja u Vukovaru prije i za vrijeme ovog prosvjeda.

Oni ne žele dobro Vukovaru i Vukovarcima, nego samo sebi. Drage Hrvatice i Hrvati Grada heroja, ne dozvolite nikome da vam privatizira i kompromitira ovaj važni prosvjed! Budite dostojanstveni kakvi ste uvijek bili, tražite pravdu i zadovoljštinu koja vam pripada, a onima koji u Vukovar dođu drugim poslom dajte do znanja da nisu dobrodošli.

Nisu prijetnja Vatreni i Thompson, nego oni koji im podmeću

Hrvatska je viceprvak svijeta u nogometu, a puno stranih medija našu reprezentaciju naziva ‘narodskim prvakom’. To pokazuje koliko je ljubitelja nogometa u Vatrenima prepoznalo viteštvo kakvo se u sportu danas rijetko viđa jer se sve vrti oko novca.

Naši nogometaši nisu samo heroji običnih ljudi iz cijelog svijeta, nego prije svega heroji hrvatskog naroda. I to nitko ne može osporiti ni pokvariti, ma koliko se neki trudili. A jako se trude.

Prvo su pustili lažno pismo izbornika Dalića kako bi njega i njegov uspjeh ispolitizirali, onda su isto pokušali učiniti zabranom nastupa Thompsonu, a sad šire lažne vijesti o tome što će Vatreni učiniti sa svojim prihodom od ovog prvenstva. Ali sve je to uzalud.

Dalić, Vatreni i Thompson nisu prijetnja hrvatskom narodu, prijetnja su bili i ostali oni koji im sad podmeću jer ne mogu podnijeti hrvatsko zajedništvo i uspjeh. Narod će i dalje voljeti pjesme koje slave domovinu, branitelje i Boga jer većina ljudi u Hrvatskoj svakodnevno živi te vrijednosti. Na dočeku je bilo i jako puno mladih koji su zdušno pjevali te pjesme. Vrijeme radi za Hrvatsku.

Dok Thompson nije osuđen za stavove koje mu stavljaju na teret, treba kao nevin čovjek moći slobodno nastupati po svojoj Hrvatskoj. Za to smo se, uključujući njega, i borili u Domovinskom ratu – za slobodu svakog čovjeka, a ne da slobodni budu samo oni koji su crvenima po volji.

Protiv cenzure, za slobodni internet!

Odbor za pravne poslove Europskog parlamenta 20. lipnja je, unatoč brojnim prosvjedima, usvojio Direktivu o autorskim pravima. Budući da nisam članica tog odbora, nisam mogla glasovati, ali da jesam, glasovala bih protiv. Dvojica članova odbora iz moje grupe Europskih konzervativaca i reformista (ECR) bila su suzdržana uz napomenu da bi o ovoj odluci odbora prije trijaloga trebala odlučivati plenarna sjednica. Tako će i biti! Svi će zastupnici 5. srpnja imati priliku izjasniti se o stajalištu odbora, a ako bude odbijeno, prijedlog direktive vratit će se na doradu. Glasovat ću protiv stajališta odbora jer smatram da ovakva direktiva ozbiljno udara na slobodu govora, potiho uvodi cenzuru, znanje i informacije čini teže dostupnima i ugrožava potencijal interneta kao pogonskog goriva za novi veliki ekonomski rast.

Dva su članka najproblematičnija – 11. i 13. Jedan štiti velike izdavače, a drugi industriju zabave.

Člankom 11. uveo bi se tzv. ‘porez na linkove’, odnosno digitalni mediji morali bi plaćati licencu velikim izdavačkim kućama da bi od njih mogli preuzimati informacije i stavljati poveznice na njihove priče. Google si to, naravno, može priuštiti, ali manji digitalni igrači sigurno ne mogu. Da ne govorim kako je u prijedlogu ostalo vrlo nedefinirano koji bi to sadržaj bio zaštićen, a tumačenja glavnih zagovaratelja direktive idu u prilog tome da sve informacije koje objave medijske kuće treba zaštititi. Tako bi informacija “Europski parlament usvojio izvješće Ruže Tomašić o Programu potpore strukturnim reformama” mogla postati zaštićena kao autorsko djelo medija, što ona ne može biti jer je riječ o činjenici, informaciji o nečemu što se dogodilo, a ne o posebnoj medijskoj kreaciji. O licencama i naknadama svaka bi država članica trebala odlučivati za sebe, što će unijeti dodatni kaos na tržište koje bi trebalo biti jedinstveno.

Članak 13. društvenim medijima (Facebook, Twitter, Instagram, Youtube itd.) preporučuje da filtriraju sav sadržaj koji su korisnici učitali kako bi se otkrilo kršenje autorskih prava. Budući da bi platforme i same prema direktivi bile podložne plaćanju kazni ako njihovi korisnici krše autorska prava, vjerojatno će sav takav sadržaj brisati da bi se zaštitile. Pa i ono što je korišteno u nekomercijalne svrhe poput raznih šaljivih memeova, gifova, satiričnih videa itd. To je ozbiljan udarac na slobodu govora i ne ide u prilog nikome osim industriji zabave koja koristi sve svoje lobističke kapacitete da bi progurala ovakav prijedlog.

Autorska prava treba zaštititi, ali moramo pronaći razumnu mjeru. Ako netko koristi tuđe intelektualno vlasništvo u komercijalne svrhe, jasno je da mora platiti odštetu. Ako netko samo objavi informaciju od javnog interesa koju je prije njega objavio neki veliki medij, ne bi trebao plaćati ništa. Kao ni onaj koji scenu iz nekog filma ili serije pretvori u meme kojim nasmijava ljude na društvenim mrežama.

Prijedlog je evidentno loš, štiti interese velikih na štetu malih i zato ga u ovom obliku neću podržati na plenarnoj sjednici. Aktivno ću raditi na tome da ga ni ostali kolege iz ECR grupe ne podrže i da se vrati na doradu.

Šešelj i Vučić otvorili oči našoj vladi kao nekad Milošević hrvatskim komunistima

Premijer Plenković nedavno je rekao da je ovo vrijeme razotkrivanja. Nadajmo se da je konačno tako i u odnosima Hrvatske i Srbije. Kao što je hrvatskim komunistima trebao Slobodan Milošević da bi progledali, našoj je vladi trebalo Šešeljevo gaženje hrvatske zastave da shvati kako s Vučićevom Srbijom nije moguće imati otvorene prijateljske odnose.

Da želi, Vučić može bez većih problema zaustaviti Šešeljevo divljanje. Ali ne želi zato što mu Šešelj dobro dođe kad poželi zategnuti odnose bez da sam sebe kompromitira. Vučić taj cirkus odobri, a onda iskoristi za prebacivanje loptice u naše dvorište. On sam ispada fin i umiven, a hrvatsku se stranu izjednačava s notornim četnikom i osuđenim ratnim zločincem Šešeljom.

Naša vlada treba prestati pristajati na takvu igru i poslati jasnu poruku Vučiću da, ako želi podršku na putu u EU, mora igrati otvorenih karata. Proglašavanje njegova pijuna Vulina nepoželjnim u Hrvatskoj dobar je prvi korak, ali najava srbijanskih protumjera dokaz je da Beograd nije ništa naučio iz toga.

Hrvatska mora pokazati zube, ali i paziti da u geopolitičkoj križaljci na jugoistoku Europe ne bude označena kao problem, nego prihvaćena kao dio rješenja. Zato je jako važno da se počnemo još ozbiljnije zanimati za srbijanske pregovore, i to ne samo u onim poglavljima koja pokrivaju naša otvorena pitanja.

Srbija nije spremna za pristupanje Europskoj uniji i neće još jako dugo biti spremna. Iako nam okolnosti ne idu na ruku, što pokazuje i posljednji Tuskov ulizivački govor u Beogradu, Hrvatska u tom procesu mora postati jedan od ključnih čimbenika i naći si saveznike. Samo tako možemo biti sigurni da će sljedeći put Vučić nešto naučiti iz lekcije koja dolazi iz Zagreba.

Zašto sam protiv Istanbulske konvencije

“Pokažimo da smo jedinstveni! Neka vam ovo bude kao ’91.”

Tim sam riječima u Bujici pozvala Hrvate na prosvjed protiv Istanbulske konvencije u Zagrebu i iste ću riječi iskoristiti kao poziv da dođete na splitsku rivu u četvrtak 12.4. u 18 sati. Pokažimo da smo spremni očuvati svoje kršćanske korijene i da nam je stalo do obitelji, da želimo biti majke i očevi, a ne roditelj 1 i roditelj 2. Zajedništvo je ono što nas je očuvalo u teškim vremenima i samo nas ono može sačuvati od globalističkih inicijativa kojima je cilj rastočiti tradicionalnu obitelj.

U Europskom parlamentu glasovala sam i otvoreno govorila PROTIV Istanbulske konvencije, a još u rujnu prošle godine uputila sam pismo saborskim zastupnicima kojim sam tražila da ju ne ratificiraju.

Zašto mislim da Hrvatska ne treba ratificirati Istanbulsku konvenciju?

  • Istanbulska konvencija ugrožava državni suverenitet.

Konvencija udruge civilnog društva izjednačava s državnim institucijama koje se bave ljudskim pravima, a apsolutnu kontrolu nad nadzorom provedbe ima GREVIO, međunarodno tijelo stručnjaka, koje je iznad Hrvatskog sabora. Konvencija državi nameće obvezu financiranja udruga civilnog društva i tako dozvoljava GREVIO-u izravni upliv u državne financije, čime Hrvatska ostaje bez dijela suvereniteta.

  • Istanbulska konvencija uvodi rodnu ideologiju.

Definicija roda koja je prvi put ugrađena u jedan međunarodni dokument i odvojenost spola, roda i rodnog identiteta u nediskriminacijskim odredbama Konvencije jasno ukazuju na to da, prema Konvenciji, rod ne proizlazi iz biološkog spola. To je potvrđeno i u službenom objašnjenju članka 4. koje kaže sljedeće:

homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama ‘muško’ ili ‘žensko’.

Takva su ljevičarska shvaćanja čovjeka potpuno suprotna onom kršćanskom. Papa Franjo ovo je nazvao ideološkom kolonizacijom koja razara temelj obitelji.

  • Istanbulska konvencija utemeljena je na marksizmu.

Nasilje nad ženama je, prema Konvenciji, rodno utemeljeno nasilje, tj. usmjereno je prema ženi samo zato što je žena. Teorija o ženi kao meti muških izrabljivača i zlostavljača koji ju mogu trpjeti samo kao sluškinju temelj je tzv. marksističkog feminizma. Radikalno lijeve feministice kršćansku civilizaciju vide kao tamnicu za žene i žele ju srušiti.

  • Istanbulska konvencija uvodi indoktrinaciju kroz medije, kulturu, sport i obrazovanje.

Konvencija propisuje promociju tzv. nestereotipnih rodnih uloga kroz školski sustav, medije, sport i kulturu, a od države traži čak i zatiranje običaja i tradicija koji žene i muškarce prikazuju u njihovim tradicionalnim ulogama. Ratifikacijom Istanbulske konvencije Hrvatska se obvezuje indoktrinirati svoje stanovnike, počevši od najranije dobi, jednom uvoznom ideologijom koja već sad razara niz zapadnih društava.

  • Istanbulska konvencija ljevičarskim udrugama jamči sredstva iz proračuna.

Ratifikacijom ove konvencije država se obvezuje financirati ljevičarske udruge koje se bave ljudskim pravima. Je li izdvojila dovoljno sredstava za njihove projekte provjerava GREVIO, tijelo sastavljeno od dugogodišnjih aktivista i članova ljudskopravaških udruga iz cijele Europe.

  • Istanbulska konvencija ne jamči uspjeh u borbi protiv nasilja.

U nizu zemalja koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju nema pomaka na bolje. U Turskoj nasilje nad ženama posljednjih je godina u velikom porastu iako je ona prva ratificirala Konvenciju. Rumunjsku, koja ju je također ratificirala, u svojoj je presudi iz 2017. žestoko kritizirao Europski sud za ljudska prava zbog nečinjenja u slučajevima obiteljskog nasilja. I neke zemlje iz susjedstva ratificirale su Istanbulsku, ali im to nije donijelo pozitivne rezultate u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Hrvatska kao suverena država ima obvezu zaštititi sve svoje stanovnike od nasilja. Vlada i Sabor moraju učiniti više za žrtve nasilja i uložiti dodatne napore kako bi se stopa nasilja u obitelji i nasilja nad ženama značajno smanjila. Zato ih i ovim putem pozivam da sve pozitivne odredbe Istanbulske konvencije ugrade u nacionalno zakonodavstvo, a odbiju ratificirati samu konvenciju koja sa sobom nosi i puno toga negativnog.

Hrvatska mora braniti svoju granicu na moru!

Arbitražna odluka o granici sa Slovenijom za Hrvatsku ne postoji. Jednoglasnom odlukom Sabora povukli smo se iz arbitražnog postupka i za nas ta odluka može samo biti prijedlog za neke buduće pregovore. Kao bilo koji drugi prijedlog neke stručne skupine.

Akcije slovenske policije u onome što su do rješenja graničnog spora hrvatske vode protuzakonite su i naša policija, a po potrebi i vojska, na to trebaju reagirati. Ovdje se ne radi o nekoj zajedničkoj akciji organa reda dviju država, nego o očitom kršenju suvereniteta Republike Hrvatske.

Kako ne bi došlo do daljnjih frustracija i, ne daj Bože, eskalacije nasilja među građanima, hrvatske vlasti moraju konačno početi braniti našu granicu u Savudrijskoj vali. Svima nam treba biti žao što su se naši susjedi odlučili na ovaj jednostrani i pomalo sirovi potez, ali nitko ih na to nije silio. Izabrali su na silu rješavati spor pa se sa silom moraju i suočiti.

Umjesto da tješe naše ribare kako neće morati plaćati slovenske kazne, nadležni moraju onemogućiti Slovence u tome da bilo kome pišu kazne u hrvatskim vodama. Ministre Božinoviću, budite odlučni i pokažite da hrvatska policija neće nikome dozvoliti da na silu prisvaja teritorij RH!

Ministre Medved, budite mudri i smireni! Braniteljima koji najavljuju akcije zahvalite na želji da se još jednom žrtvuju za domovinu, ali ih i uvjerite da Hrvatska, kao svaka ozbiljna država, ima državne službe i institucije koje su dorasle zadatku i koje su jedine pozvane rješavati ovakve situacije.

Gužva na granici: Bavljenje posljedicom umjesto uzrokom

Gužva na granici od uvođenja novog režima glavna je tema u našim medijima. Provedba dogovorenog na Europskom vijeću operativno je manjkava, kolone su predugačke i obični ljudi gube strpljenje. S pravom. Nešto se mora poduzeti da praktična primjena novog režima ne zagorčava ljudima svakodnevni život i kao hrvatska zastupnica u EP-u činim sve kako bih skrenula pozornost kolega, ali i predstavnika ostalih EU institucija, na ovaj problem.

Sve što je već rečeno u hrvatskom javnom prostoru je istina – ne dođe li do promjene na kojoj naša vlada i europski zastupnici rade, možemo očekivati da nastavak ovakvih gužvi ostavi traga na našoj turističkoj sezoni i da Slovenija iskoristi novi režim za podbadanje Hrvatske ne bi li na taj način izvukla za sebe kratkoročnu korist.

No, ono što se stalno izbjegava reći jest da nije Slovenija sama uvela novi režim prema Hrvatskoj niti je taj režim uveden iz dosade ili pakosti. Jače kontrole su tu zbog sigurnosne prijetnje koja nam više ne prijeti samo izvana, nego i iznutra.

Mislim da je krajnje vrijeme da se svi skupa zapitamo kako smo došli do toga da Hrvatima prijeti teroristička prijetnja iz Francuske, Njemačke ili Austrije. Što se to dogodilo zbog čega danas moramo Europljanima dokidati njihove slobode zbog pojačane sigurnosti? Dogodile su se katastrofalna migracijska politika i još gore integracijske politike pojedinih država članica. To je uzrok problema, a gužve zbog pojačanih mjera sigurnosti tek su obična posljedica.

Ne stanemo li na kraj suludoj politici otvorenih granica i ne poradimo li na integraciji svih koji iz trećih zemalja dođu raditi u EU, možemo očekivati još veću prijetnju za sigurnost građana i još veće ograničavanje njihovih sloboda. Time će se poništiti svi pozitivni učinci europskih integracija, a Europsku će uniju uništiti upravo one politike kojima se eurofili danas najviše ponose.