S državom se ne eksperimentira

Nekoliko HDZ-ovih ministara ovih je dana svog šefa premijera nazvalo eksperimentom. Pustimo sad ove posljednje nesuglasice, činjenica je da stranački ministri nikad Oreškovića nisu doživljavali kao sebi nadređenog niti se on tako postavio. Otkad je vlada sastavljena govorila sam da se premijer mora nametnuti misli li preživjeti. Nije to učinio i sasvim je izvjesno da će u četvrtak biti opozvan.

U HDZ-u priznaju da su eksperimentirali s Oreškovićem pa sad na mjesto nestranačkog tehnokrata predlažu drugog nestranačkog tehnokrata. Meni to izgleda kao novi eksperiment, a sve da bi jedan čovjek preko neke lutkice mogao upravljati državom. Orešković nije želio biti pijun pa se sad traži novi kandidat.

Ako HDZ ne skupi potrebnu većinu pa se ovaj novi eksperiment s Marićem ipak ne dogodi, čeka nas najveći eksperiment – izbori usred ljeta. Budući da pola Hrvatske živi od turističke sezone koja će u vrijeme prijevremenih izbora biti u punom jeku, mislim da ne možemo očekivati visok odaziv birača. Dapače, mogao bi biti rekordno nizak, što svakako odgovara dvjema velikim strankama sa stabilnim biračkim tijelom koje su pokazale koliko mogu i znaju u posljednjih petnaestak godina.

A gdje je tu Hrvatska?! Pred nama je u financijskom smislu jedna od najzahtjevnijih godina od osamostaljenja, a u njoj bi nas trebala voditi vlada koju će usred ljeta izabrati 20-ak posto od ukupnog broja birača. Što to točno znači? Vrlo jednostavno – predloženim rezovima i reformama protivit će se u startu 80 posto birača koji tu novu vladajuću većinu i njezin program nisu birali. Svjedočit ćemo novim nestabilnostima, svađama, rušenjima i na kraju završiti kao Grčka. Samo što Hrvatska nije članica eurozone pa nas nitko neće spašavati.

Prošlog sam tjedna u Osijeku organizirala okrugli stol o iseljavanju mladih. Stručnjaci su analizirali i iznosili zaključke, političari slušali. Podatci koje smo čuli vrlo su zabrinjavajući, ali me još više zabrinjava neodgovorno ponašanje onih koji bi odljev mladih trebali zaustaviti kvalitetnim ekonomskim politikama. Eksperimentirajte koliko hoćete sa svojim strankama, ali s Hrvatskom nemate pravo eksperimentirati!

Ništa ne vrijedi ruka na srcu ako u tom srcu nema ljubavi za Hrvatsku, nego samo želje za moći i materijalnim dobrima. A ako zbog te želje dozvolite da Budimpešta i Beograd slažu hrvatsku vladu, onda ste sve samo ne domoljub.

Hrvatska može i mora bolje

Na prosvjedu “Hrvatska može bolje” na Trgu bana Jelačića okupilo se prema procjeni policije oko 40 tisuća ljudi. U ostatku Hrvatske ljudi su se također okupljali kako bi pokazali koliko je obrazovanje važno da bismo se izvukli iz gliba. Slažem se s njima. Hrvatska ne samo da može bolje, Hrvatska mora bolje!

Nije ovaj prosvjed vezan samo uz kurikulsku reformu, to je svima jasno. Konačno su se revoltirani ljudi okupili u velikom broju i otvoreno pokazali svoje nezadovoljstvo vladom koja ništa ne radi. Šteta što se nismo masovno okupljali i ranije, kad su vlade radile, ali loše i štetno po naše društvo i državu. No, bolje i sad nego nikad.

Glavnu poruku prosvjeda o tome da se politika ne smije petljati u obrazovanje apsolutno podržavam! Sva se rasprava o reformi kurikula treba voditi unutar akademske zajednice, među stručnjacima i nastavnicima koji imaju različita iskustva, mišljenja i svjetonazor, a politika mora zajamčiti da će završni proizvod stručne rasprave biti proveden bez odgađanja i da će se za to osigurati sredstva.

Sustav treba reformirati tako da u njegovom središtu budu djeca zbog čije dobrobiti on i postoji. On mora biti prilagođen njihovim potrebama, željama njihovih roditelja, potrebama nastavnika koji su danas strašno obezvrijeđeni i kompatibilan s modernim vremenima. Političari u cijeloj priči mogu nastupati samo iz pozicije roditelja, ne i onih koji o svemu odlučuju i čijoj se volji narod mora povinuti. Oni su tu zbog naroda, a ne obrnuto!

Nadam se da će brojni nedostatci kurikula o kojima govori struka biti ispravljeni i da će se postići konsenzus koji nam toliko treba. To je ključno za uspjeh ove reforme! No, i to će predstavljati tek prvi korak. S obzirom na to u kakvom je stanju naše školstvo, nama i najbolji kurikul ne jamči bolje obrazovanje jer je pitanje kako će biti proveden. Dobar primjer za to je i famozni bolonjski proces na fakultetima. Bez infrastrukture, promjene u glavama ljudi i novca to će teško ići.

Baš zato moramo skupiti glave i pokazati volju da zajedno mijenjamo Hrvatsku na bolje jer u njoj živimo svi, različitih mišljenja i svjetonazora, i u njoj mora biti mjesta za svu našu djecu. Gdje god odu trbuhom za kruhom, drže se zajedno jer ih spajaju isti jezik, iste navike i ista ljubav prema rodnom kraju. Zašto ih ne bismo i ovdje spojili da u Hrvatskoj rade na dobrobit svoje obitelji, lokalne zajednice i hrvatskog naroda?!