Oprezno s privatizacijom

Najavljena privatizacija državnih poduzeća, od kojih neka spadaju među tzv. strateška, izazvala je veliku buru u javnosti. Naši ljudi nemaju pozitivan stav prema privatizaciji jer ih iskustvo uči da se ona u Hrvatskoj radi u mutnim okolnostima.

Baš zato bi novi val privatizacije morao biti osmišljen i proveden strateški, a ne preko noći! Objavljena je lista poduzeća za koja se traži procjena pred privatizaciju, a na njoj su i neka koja se po zakonu ne smiju privatizirati. Nitko iz vlasti dosad nije najavio promjenu zakona, ni prije ni nakon izbora, pa ne čudi što su ljudi zbunjeni i preplašeni. Sve opet nalikuje na dobro nam poznatu muljažu.

Zove se privatne konzultante da češljaju neke državne tvrtke koje raspolažu osobnim podatcima skoro svih građana Hrvatske, a Državna je revizija sposobna odraditi taj isti posao bez da se pritom ugrozi nacionalnu sigurnost. Zašto vlast nema povjerenja u Državnu reviziju? Možda zato što još uvijek u nju nisu stigli instalirati “svoje”?

Svi ovi propusti jamče da od novog vala privatizacije neće na kraju biti ništa, a to nije dobro jer  Hrvatska mora napraviti ekonomski zaokret misli li jednog dana prosperirati. Ne moramo mi ništa izmišljati, dovoljno je pogledati najuspješnije zemlje na svijetu. Pouka koju možemo izvući iz njihovog, ali i iz vlastitog primjera, je da je država dokazano loš gospodar i trebala bi raspolagati samo nekolicinom doista strateških poduzeća.

Nije zadaća države da smješta turiste po kampovima i hotelima ili proizvodi juhe iz vrećice i gumene čizme. Država treba ulagati u infrastrukturu, a privatnici neka pružaju krajnju uslugu i međusobno se natječu na tržištu. Druga važna zadaća države je uspostava vladavine prava kako bi ta tržišna utakmica bila poštena.

A kod nas je sve naopako! Željeznička infrastruktura nam je na razini Srednjeg vijeka, potpuno smo zapustili luke, a brzina interneta u Hrvatskoj među najnižima je u Europi. Na temelju čega se nadamo privući ulagače?! O previsokim porezima i pravnoj nestabilnosti ne treba ni pričati.

Država konačno mora odrediti koja su poduzeća doista strateška i u njih ulagati, a balasta se riješiti. Ne sutra i bez ikakvog plana, nego uz kvalitetnu strategiju i nacionalni konsenzus. Preporučljivo je da si damo malo vremena i pripremimo državna poduzeća za prodaju na burzi. To je jedini pošten i transparentan način i samo tako možemo izbjeći repove kakvi su se javljali u prošlosti.

 

Veliku Srbiju treba osuditi kao nacističku Njemačku

Raspad komunističke Jugoslavije bio je neminovan, ali se nije morao odviti onako kako se odvio. Mogli smo se civilizirano rastati i okrenuti uređenju svojih dvorišta, a dobra međusobna poznanstva i izostanak jezične barijere iskoristiti za trgovinu i gospodarski rast. Mogli smo biti jedno tržište bez carina puno prije ulaska u Europsku uniju.

Ali, stvari su otišle u potpuno drugom smjeru jer je srpska politika tako željela. Nisu ih zanimali ni demokracija, ni trgovina, ni slobodno tržište, a ni gospodarski rast. Zanimao ih je samo tuđi teritorij jer su željeli Veliku Srbiju!

A Veliku se Srbiju moglo ostvariti samo zločinom. Zato je posebno šokantan zaključak prvostupanjskog vijeća Haškog tribunala u slučaju Šešelj koji kaže da je Velika Srbija bila politički, a ne zločinački projekt. To dvoje u ovom slučaju ide ruku pod ruku jer se Veliku Srbiju nikako drukčije osim zločinom nije moglo stvoriti.

Ako se ova presuda održi i u drugostupanjskom postupku, Velika će Srbija kao projekt biti abolirana i spremna za novo serviranje frustriranom i osiromašenom srpskom narodu. U državi u kojoj nema snažnih institucija i vladavine prava, a ekonomska je situacija gora nego u Hrvatskoj, ovakvi luđački projekti mogu poslužiti kao odlično sredstvo za manipulaciju ljudima. To će nas možda u nekoj budućnosti vratiti na početak i ljudi će ovdje ponovno ginuti zbog jedne bolesne ideje koja je dosad već nekoliko puta poražena.

Baš zato je važno da se ideju Velike Srbije ovog puta jasno okarakterizira kao zločinačku, osudi na međunarodnom sudu i prezre u civiliziranom svijetu! Hrvatska diplomacija mora učiniti sve da uvjeri naše partnere u svijetu kako je prvostupanjska presuda Šešelju ne samo uvreda za obitelji žrtava, nego i sjeme novih sukoba u ovom dijelu Europe!

Srbi se projekta Velike Srbije moraju sramiti kao što se Nijemci srame nacizma. To će se dogoditi tek kad cijeli svijet osudi taj projekt i tako natjera Srbiju na katarzu. Haški sud je odavno izgubio kredibilitet, ali još nije kasno da ispuni ovu svoju temeljnu zadaću.