Tu sam za sve hrvatske ribare

Kad sam osvojila prvi mandat u Europskom parlamentu 2013., nisam mogla birati odbor u kojem ću raditi. Hrvatska je postala članica na samom kraju saziva, odbori su bili popunjeni i pomalo su zgotovljavali svoj rad za to petogodišnje razdoblje. No, nakon pobjede na izborima 2014. znala sam koji odbor želim i zašto ga želim. 

Živim na otoku Korčuli i znam da je ribarski kruh tvrd. Nije lako ni malim ribarima koji love za vlastite potrebe, ali bome ni profesionalcima kojima je to posao. Željela sam ljudima s kojima dijelim taj predivni otok pokazati da mogu nešto konkretno učiniti za njih. Tih posljednjih godinu dana aktualna je bila priča o zabrani lova tradicionalnim alatima za male obalne ribare i odlučila sam se tome posvetiti.

Baš zbog te nepravde izabrala sam Odbor za ribarstvo! Kako se uskoro ispostavilo, jedina sam se od svih hrvatskih zastupnika odlučila za taj odbor i tako sam probleme naših ribara, barem što se Europskog parlamenta tiče, preuzela na sebe.

Već u sljedećih nekoliko tjedana stupila sam u kontakt s predstavnicima ribarskih udruga i strukom i krenula raditi na ispravljanju nepravde počinjene hrvatskim malim obalnim ribarima. Kako nije bilo naznaka da će Europska komisija uskoro mijenjati pravila, odlučila sam ih na to prisiliti!

U svojoj sam političkoj grupaciji Europskih konzervativaca i reformista dobila podršku za tzv. izvješće na vlastitu inicijativu i zajedno sa svojim timom krenula u njegovu izradu. Rezultati su tu. Odbor za ribarstvo velikom je većinom glasova (20-3) prihvatio tekst i uputio ga na glasovanje na plenarnu sjednicu. U travnju očekujem da će i plenum dati podršku mojoj inicijativi, čime će ona postati službeni stav Europskog parlamenta. Tek tad će uslijediti teški posao, a to je pritisak na Komisiju da što prije krene u izmjene loše regulative, pri čemu je ona obvezna uvažiti stav Parlamenta.

Kao što vidite, dugotrajan je to proces. Traje već više od godinu dana, a ima još bitaka ispred nas. Cijelo to vrijeme mediji nisu pokazivali ni najmanji interes za ovu priču, iako sam ju predstavila još lani u Splitu na okruglom stolu u organizaciji Predstavništva EP-a u Hrvatskoj, a o napretku u izradi izvješća i lobiranju izvijestila sam javnost i prilikom održavanja okruglog stola o ribarstvu koji sam organizirala u listopadu u Zagrebu.

Sad kad je moj rad dao rezultata i postao predmet zanimanja, pokazalo se da su novinari jako slabo informirani i brkaju činjenice, izvješća i amandmane. Da nisu imali priliku od mene i mojih ureda saznati prave informacije, da ih nismo brifirali u posljednjih godinu dana, riječ ne bih rekla. Ovako jednostavno ispada da ne mare dovoljno, a mislim da moj rad u Europskom parlamentu zaslužuje bolji tretman.

Zato, dragi moji ribari, nemojte čekati da vam mediji daju informacije o mom radu i radu Odbora za ribarstvo, nego se obratite izravno meni i mojim uredima u Zagrebu i Bruxellesu. Možete to učiniti poštom, telefonom, e-poštom ili preko društvenih mreža. Ja nisam ribar, ne živim od mora i ne mogu znati za baš sve vaše probleme ako mi ih sami ne iznesete.

Posljednjih se dana javljaju profesionalni ribari i izražavaju negodovanje zašto pomažem samo malima. Ja radim za sve vas, ali moram znati vaša iskustva, želje i probleme kako bih mogla djelovati. Jedina sam iz Hrvatske članica Odbora za ribarstvo i ako želite da se na razini Europskog parlamenta nešto promijeni, ja sam adresa na koju se morate obratiti! Zahvaljujem svima koji su dosad to činili i veselim se nastavku suradnje.